Stručnost u mikronutriciji

PiLeJe medicina koja se temelji na zdravlju

Temeljni koncept već 30 godina

Kao pionir na području mikronutricije, PiLeJe razvija rješenja koja se pridržavaju temeljnog koncepta – medicine temeljene na zdravlju.

PiLeJe koncept medicine temeljene na zdravlju bavi se međustanjima koja postoje između zdravlja i bolesti. Napredovanje do bolesti događa se kao niz koraka, a u svakom od tih prijelaznih stanja može se nešto poduzeti da se pojedinac vrati u svoje optimalno zdravstveno stanje.

Dr. Christian Leclerc razvio je temelje mikronutricije u suradnji s liječnicima, farmaceutima, biolozima i nutricionistima.

Cilj PiLeJe medicine temeljene na zdravlju je pružiti zdravstvene proizvode koji su:

• individualizirani, tj. usmjereni na osobu, a ne isključivo na njezine simptome;
• preventivni, budući da im je cilj održati fiziološke funkcije tijela u ravnoteži;
• komplementarni konvencionalnoj medicini, povećavajući dobrobiti i     smanjujući štetne učinke tradicionalnih lijekova.

Skoro 30 godina vodeća načela tvrtke nisu se mijenjala, a danas PiLeJe svoj koncept primjenjuje na razvoj i poboljšanje zdravstvenih praksi.

Visokokvalitetna stručnost u mikronutriciji

Iako je zdrav način života temelj za postizanje optimalne razine zdravlja, PiLeJe mikronutritivni proizvodi pružaju savršenu nadopunu za poboljšanje tih razina.

Da bi bilo koji sastojak bio učinkovit, mora doseći cilj, tj. područje djelovanja i/ili apsorpcije u tijelu, i to u pravoj dozi i u pravo vrijeme.

Istraživački timovi u PiLeJe centrima za sastojke i razvoj proizvoda pridržavaju se opsežnog skupa procesa kako bi osigurali da mikronutritivna rješenja budu funkcionalna i učinkovita, i to:

• odabirom odgovarajućih sastojaka;
• osiguravanjem pravilne apsorpcije u crijevima (npr. razvoj farmaceutskih formulacija koje štite sastojke od želučane kiselosti);
• osiguravanjem da se sastojci apsorbiraju u pravo vrijeme (npr. razvoj farmaceutskih formulacija s produljenim ili odgođenim oslobađanjem);
• osiguravanjem da gotova formulacija pruža savršenu homogenost i ponovljivost isporučene doze.

Ključna uloga mikronutrijenata

Glavne skupine mikronutrijenata

Utjecaj prehrane na zdravlje, i to koliko i što jedemo, poznat je već dugi niz godina.

Različiti sastojci hrane mogu se podijeliti u dvije skupine: makronutrijente i mikronutrijente.

Makronutrijenti tijelu daju “gorivo” ili energiju, često mjerenu u kalorijama. Konzumiraju se kao masti, ugljikohidrati i bjelančevine.

Mikronutrijenti se unose u manjim količinama i ne daju energiju, međutim, neophodni su za ispravno funkcioniranje tijela budući da imaju ključnu ulogu u mnogim fiziološkim procesima. Uz nekoliko iznimaka, tijelo samo ne može sintetizirati (ili proizvesti) te tvari. Stoga ih moramo dobiti iz hrane koju jedemo.

Najpoznatiji mikronutrijenti su vitamini, minerali i elementi u tragovima. Međutim, tijekom posljednjih trideset godina otkriveni su i drugi, za koje se pokazalo da su jednako važni.

• Vitamini: neophodni su za mnoge tjelesne kemijske i enzimske reakcije. Vitamin A, primjerice, neophodan je za zdrave sluznice, kožu i oči. Vitamini B skupine uključeni su u proizvodnju energije i funkcioniranje živčanog sustava.

• Trace elements: (chromium, iron, iodine, copper, zinc…) and minerals (sodium, potassium, magnesium, calcium, phosphorus and sulphur) perform many vital functions.

• Elementi u tragovima (krom, željezo, jod, bakar, cink…) i minerali (natrij, kalij, magnezij, kalcij, fosfor i sumpor) – obavljaju mnoge vitalne funkcije.

• Polifenoli, flavonoidi, karotenoidi: spojevi su koji voću i povrću daju jedinstvenu boju i imaju antioksidativna svojstva. Borbom protiv slobodnih radikala i upala štite stanice od preranog starenja.

• Omega-6 masne kiseline – prisutne su u velikim količinama u određenim biljnim uljima (suncokretovo, kukuruzno…).

• Omega-3 masne kiseline – posebno su prisutne u uljanoj repici i lanenom ulju te u masnoj ribi.

• Maslinovo ulje bogato je omega-9 masnim kiselinama koje su također korisne za tijelo.

Masne kiseline imaju ulogu u fluidnosti i fleksibilnosti staničnih membrana te su neophodne za neurone koji se prvenstveno sastoje od lipida (masti). Također, imaju važnu ulogu u pravilnom funkcioniranju mnogih sustava, posebice živčanog, kardiovaskularnog i imunološkog sustava.

Esencijalne aminokiseline tijelo dobiva fragmentiranjem proteina iz hrane (sadržanih u mesu, ribi, jajima, mliječnim proizvodima i mahunarkama). Neke od njih koje se mogu dobiti samo iz prehrambenih izvora, pa se nazivaju “esencijalne”, imaju važnu ulogu u mikronutriciji – to je slučaj s tirozinom i triptofanom koji su prekursori određenih neurotransmitera uključenih u pravilno funkcioniranje mozga.

Probavni trakt

Tijelo ne može funkcionirati optimalno ako probavni ekosustav, čija je ključna komponenta mikrobiota, ne pruža učinkovitu zaštitu od patogena i ako ne omogući pravilnu asimilaciju svih hranjivih tvari unesenih prehranom.

Mozak

Mozak koristi aminokiseline dobivene iz bjelančevina kao prekursore u sintezi neuromedijatora. Oni su neophodni za prijenos živčanih impulsa i ključne su komponente u regulaciji raspoloženja, spavanja te cjelokupnog ponašanja. Mozak također treba masti koje su važne sastavne molekule za neurone.

Zaštita stanica

Dovoljan unos antioksidativnih mikronutrijenata štiti stanice hvatanjem i neutraliziranjem slobodnih radikala koji ih oštećuju.

Međustanična komunikacija

Ta funkcija omogućuje učinkovitu komunikaciju između naših tkiva i organa. Stanična membrana je kritično važna u tom smislu, budući da omogućuje hranjivim tvarima i mikronutrijentima da uđu u stanice, te omogućuje stanici da otpusti hormone, neuromedijatore, upalne i protuupalne tvari koje tijelo treba da bi ostalo zdravo.

Stanična membrana sastoji se od lipida (masti), a posebno od višestruko nezasićenih masnih kiselina. Kontrolira staničnu fluidnost i propusnost kao i razmjenu tvari u stanicu i iz nje. Važnost tih tvari danas je prepoznata kao i potreba organizma za dovoljnim unosom omega-3 esencijalnih masnih kiselina koje imaju važnu ulogu u prevenciji mnogih različitih bolesti.

Nedovoljan unos mikronutrijenata i njegove posljedice

Suvremena prehrana ne osigurava dovoljno mikronutrijenata

Od kraja 1980-ih nekoliko velikih epidemioloških studija i istraživanja prehrane provedenih u Francuskoj otkrilo je da naša trenutna prehrana ne osigurava dovoljan unos određenih mikronutrijenata. Osobito nedostaju odgovarajuće razine vitamina B skupine, magnezija, željeza i cinka.

Svaki pojedinac drugačije reagira kada njegovo tijelo nema dovoljno mikronutrijenata. Za neke ljude učinak je minimalan, dok za druge ti nedostaci mogu uzrokovati disfunkciju koja zatim može izazvati pojavu bolesti ili pogoršati postojeća stanja. Znanstvena istraživanja otkrila su brojna objašnjenja za te razlike.

Profil mikronutrijenata potrebnih svakom pojedincu jedinstven je za tu osobu

Ti se zahtjevi mijenjaju ovisno o genetskim predispozicijama i načinu života (razine vježbanja, stres…).

Posljedično, neki pojedinci učinkovito koriste mikronutrijente koji su im dostupni, dok ih drugi moraju konzumirati više.

Nedostaci mikronutritivnih tvari utječu na zdravlje

Poremećaji spavanja ili raspoloženja, umor, problemi s kožom ili cirkulacijom, ponovljene infekcije, mišićno-koštani bolovi… nedostatak mikronutrijenata nesumnjivo utječe na zdravlje. Ispod određenog praga, niska razina postaje nedostatak koji može uzrokovati tešku bolest.

Vitamin C

Vitamin C ili askorbinska kiselina sudjeluje u formiranju tkiva (kože, kostura, tetiva, ligamenata…), pospješuje apsorpciju i skladištenje željeza te potiče obranu organizma.

Uglavnom se nalazi u voću i povrću. Nedostatak vitamina C uzrokuje skorbut – bolest koju karakteriziraju umor, krvarenje desni, modrice, bolovi u zglobovima i mišićima – što može biti fatalno. Iako je skorbut danas vrlo rijedak, niske razine vitamina C nisu.

Brojne studije pokazale su da vitamin C, zahvaljujući svojim antioksidativnim i antiinfektivnim svojstvima, ima ulogu u pravilnom funkcioniranju imunološkog sustava te u prevenciji kardiovaskularnih bolesti, određenih vrsta raka i ORL patologija.

Vitamin D

Vitamin D pomaže kalciju i fosforu da uđu u tijelo te potiče remodeliranje kostiju. Osim što sprječava ili liječi rahitis, također ima važnu ulogu u borbi protiv infekcija. Studije su također otkrile da ima antitumorski učinak i ulogu u zaštiti kardiovaskularnog sustava.

Samo mali postotak vitamina D koji je potreban tijelu osigurava se prehranom, prvenstveno konzumacijom masne ribe. Ostatak potrebnog vitamina D tijelo sintetizira kada je koža izložena ultraljubičastom zračenju sunca.

Kako biste osigurali da tijelo može sintetizirati dovoljne razine vitamina D, preporučuje se svakodnevno kratko izlaganje podlaktica suncu, npr. dovoljno je 15 do 20 minuta zasukati rukave.

Smatra se da 80% Francuza vjerojatno ima nisku razinu vitamina D ili njegov nedostatak, što može biti posljedica nedovoljne sinteze u tijelu. Svaki se nedostatak pogoršava s godinama te je izraženiji zimi zbog smanjene mogućnosti izlaganja suncu. Potrebe djece i trudnice su veće.

Nedostatak vitamina D može uzrokovati rahitis kod djece i poremećenu izgradnju kostiju kod odraslih. Čimbenik je rizika za osteoporozu.

Magnezij

Magnezij ima ulogu u gotovo svim metaboličkim funkcijama tijela. Uključen je u prijenos živčanih impulsa, opuštanje mišića, acidobaznu i kardiovaskularnu ravnotežu te stvaranje tkiva.

Magnezij je prisutan u mahunarkama, kruhu od cjelovitog zrna i žitaricama te u orašastim plodovima s visokim udjelom ulja (orasi, bademi itd.). Sve su to namirnice koje suvremena prehrana lako može zanemariti.

Prvi simptomi niske razine magnezija su nervoza, umor, trzaji i tremor, poremećaji spavanja, grčevi u mišićima i lupanje srca.

Smatra se da 7 od 10 Francuza ne konzumira dovoljno magnezija.

Vitamin B9

Vitamin B9 ili folna kiselina, je vitamin ključan za trudnice, jer sudjeluje u zatvaranju neuralne cijevi embrija. Ako ga majka nema dovoljno, bebina leđna moždina može biti deformirana (spina bifida) što može uzrokovati tešku invalidnost ili čak smrt nerođenog djeteta.

Procjenjuje se da gotovo polovica svih žena u reproduktivnoj dobi ima manjak vitamina B9 i stoga su izložene tom riziku. Kao preventivnu mjeru, zdravstvene vlasti svim ženama preporučuju suplementaciju folne kiseline, i to 4 tjedna prije začeća i do 8 tjedana u slućaju trudnoće. Žene s većim rizikom (tj. one s poviješću malformacija) mogu uzimati i veće doze.

Vitamin B12

Vitamin B12 ili kobalamin sudjeluje u sintezi DNK i masnih kiselina, u proizvodnji energije te u funkcioniranju živčanog sustava. Dio tjelesnih potreba za vitaminom B12 osiguravaju izvori iz hrane (osobito meso, jetra, riba, jaja i sir) a ostatak sintetizira crijevna mikrobiota.

Niske razine uzrokuju umor popraćen problemima s raspoloženjem i pamćenjem. Skupine za koje je najvjerojatnije da imaju nisku razinu vitamina B12 su vegani, osobe s kroničnom upalnom bolešću crijeva i starije osobe koje su ga manje sposobne asimilirati.

Jod

Jod je neophodan za stvaranje hormona štitnjače, koji imaju glavnu ulogu u razvoju mozga i mnogim metaboličkim funkcijama u tijelu.

Jod je prisutan u obogaćenoj kuhinjskoj soli, plodovima mora, ribi i morskim algama.

Kod odraslih osoba, nedostatak joda može uzrokovati umor, gubitak kose, zatvor, osjetljivost na hladnoću, loše raspoloženje i suhu kožu. Kod djece može znatno poremetiti kognitivni razvoj. Glavne skupine izložene riziku od niske razine joda ili njegova nedostatka su trudnice (budući da su tijekom trudnoće potrebe za jodom značajno povećane), vegani i osobe na dijeti s niskim unosom soli.

Željezo

Željezo je sastavni dio hemoglobina, proteina koji crvenim krvnim stanicama daje boju i koji je odgovoran za prijenos kisika do tkiva.

Glavni izvori željeza su prehrambeni proizvodi životinjskog podrijetla (meso, jetra, kamenice…) kao i neke biljke, posebice mahunarke. Međutim, treba imati na umu da tijelo bolje asimilira željezo iz životinjskih izvora nego željezo iz biljnih izvora.

Prvi znakovi nedostatka su umor, blijeda koža, kratkoća daha i veća osjetljivost na infekcije.

Prema SZO nedostatak željeza je najčešći nedostatak u svijetu. Glavni uzroci niske razine ili nedostatka željeza su kronični gubitak krvi (obilno ili dugotrajno menstrualno krvarenje, probavno krvarenje, hemoroidi itd.) i nedovoljan unos hranom, u nekim slučajevima zbog neuravnotežene prehrane, npr. loše osmišljene vegetarijanske ili veganske prehrane. Kronična upalna stanja, pretilost i trudnoća također su čimbenici rizika za nedostatak željeza, i to zbog smanjene razine crijevne apsorpcije ili većih potreba.