Nekoć davno, prije nego što su L. Pasteur i E. Jenner razvili prvo cjepivo za zaštitu od virusnih infekcija, a Sir A. Fleming naletio na prvi pravi antibiotik – penicilin, bakterijske infekcije često su bile smrtnom kaznom ili su u najmanju ruku imale za posljedicu da vam medicinski ”stručnjak” otkine ud.
Od velike proizvodnje penicilina u 1940-ima pa sve do druge polovice 20. stoljeća, tzv. ”zlatnog doba virusa” i otkrića novih cjepiva, imali smo razna oružja u borbi protiv infekcija uzrokovanim patogenim mikroorganizmima. I dok smo mi gradili svoj borbeni arsenal, prevrtljivi je mikrosvijet usavršavao svoju obranu. Razvili su se kako bi inaktivirali i/ili zaobišli antivirusne lijekove i antibiotike te postali rezistentni na njihove učinke.
S tim u vezi, područje primjene probiotika značajno se povećalo u posljednjim desetljećima. Mehanizmi njihovog djelovanja sada su nam bolje razumljivi zahvaljujući detaljnim staničnim i molekularnim in vitro i in vivo istraživanjima, iz kojih je jasno vidljivo kako probiotici mogu izravno djelovati na patogene stvaranjem antimikrobnih spojeva ili natječući se s njima za hranjive sastojke – prebiotičke supstrate (oligofruktozu, inulin, rezistentni škrob,…).
Probiotici također mogu biti učinkoviti protiv patogena interakcijom s domaćinom, bilo jačanjem funkcije epitelne barijere ili modificiranjem odgovora imunološkog sustava.
”DOBRE OGRADE ČINE DOBRE SUSJEDE!”
Epitelne barijere poput kože, sluznice dišnih puteva i gastrointestinalnog (probavnog) trakta, glavna su sučelja između domaćina (čovjeka) i njegovog vanjskog okruženja, a sastoje se od epitelnih stanica i sloja sluzi. No epitelne površine mnogo su više od jednostavnih fizičkih barijera, jer ne samo da predstavljaju važnu obrambenu liniju u sprječavanju invazije patogenih mikroorganizama (virusa, bakterija, parazita, gljivica), već reguliraju i apsorpciju hranjivih sastojaka. Zbog toga je održavanje funkcija epitela od iznimne važnosti.
U potrazi za opasnim patogenima, epitelna je barijera konstatno “na oprezu”, no nekoliko čimbenika, poput primjerice stresa, loših prehrambenih navika i komorbiditeta bolesti (istodobna pojava dva ili više kronična zdravstvena problema) mogu izazvati ozbiljnu disfunkciju barijere u epitelu. Posljedično dolazi do slabljenja imunološkog sustava, što pogoduje stvaranju plodnog tla za razvoj bolesti.
NOVI ČUVARI ZDRAVLJA – IMUNOBIOTICI
Imunološke “anomalije” odražavaju oslabljeni imunološki sustav te ukazuju na kompromitiranu imunološku obranu, koja proizlazi iz primjerice promijenjenog načina života u stresnim situacijama.
Značajno je da sve probiotičke bakterije ne mogu podjednako pridonijeti imunokompetentnosti u organizmu. Ovo otkriće otvorilo je mogućnosti istraživanja određenih probiotičkih sojeva korisnih bakterija s imunomodulatornim kapacitetima, za koje je osmišljen novi, prikladniji naziv – IMUNOBIOTICI.
Tijekom posljednjih godina, napori znanstvenika usmjereni su na istraživanja utemeljenim na pristupu razvoja tehnologija za testiranje nekoliko imunomodulatornih korisnih sojeva bakterija, kada se oni oralno primjenjuju. Jedan od važnih aspektata imunomodulacije probioticima uključuje moduliranje imunološkog odgovora stimuliranjem imunostanica na stvaranje anti-inflamatornih citokina – proteinskih molekula koje se oslobađaju prilikom infekcije različite bakterijske, virusne ili gljivične geneze, u svrhu izmjenjivanja informacija među stanicama.Citokini šalju svoje signale preko receptora na staničnoj površini i općenito utječu na magnitudu upalnih ili imunosnih odgovora.
Prepoznavanje imunobiotika kao bakterija koje promiču zdravlje aktivacijom imunološkog aparata sluznice, pomiče mikrobiologiju naprijed usredotočujući se na mehanizam ishoda, tj. imunomodulaciju na udaljenim mjestima sluznice, a imunobiotike postavlja u okvir probiotika nove generacije.
ZDRAVLJE ZAPOČINJE U USTIMA!
Oralno zdravlje ima izravan utjecaj na dobrobit i kvalitetu života. Studije pokazuju izravnu ulogu imunobiotika u inhibiciji oralnih patogena, kao i u promjeni mikrookoline usne šupljine koja djeluje kao odvraćanje za daljnju kolonizaciju patogena. Većina studija ukazuje na dnevno unošenje imunobiotika kako bi se postigli željeni učinci poput inhibicije patogena i rasta autohtonih mikrobnih vrsta te održavanje pH ravnoteže.
Imunobiotici stvaraju film u ustima koji djeluje poput zaštitnog omotača za usna tkiva, a prostor koji koriste loše bakterije zauzimaju probiotici čime se ograničava razmnožavanje loših bakterija. Posljedično, loše bakterije zamjenjuju se dobrim bakterijama kao doprinos u sprječavanju daljnjeg razvoja infekcija, s naglaskom na nama trenutno najinteresantnije – respiratorne infekcije.
STRATEGIJE U BORBI PROTIV RESPIRATORNIH INFEKCIJA
Akutne infekcije donjih dišnih putova trajni su javnozdravstveni problem. Unatoč iznimnom napretku u dijagnostičkim alatima, preventivnim kampanjama i intenzivnoj njezi, respiratorne infekcije i dalje su među vodećim uzrocima smrti kod svih dobnih skupina u svijetu. Stoga su značajni napori usmjereni upravo na njihovo otkrivanje, kontrolu i prevenciju.
Cijepljenje protiv gripe obično se daje kao praktična zaštitna tehnika. Međutim, cjepivo formulirano za određenu godinu može biti neučinkovito u sljedećoj godini jer se patogeni virusi vrlo brzo razvijaju. Stoga bi jačanje prirodne obrane organizma pokretanjem nespecifičnog (urođenog) staničnog imuniteta moglo biti praktična i učinkovita metoda za upravljanje infekcijama gripe.
Sve veći broj studija ispitivao je učinak imunobiotičkih intervencija na učestalost, trajanje i težinu respiratornih infekcija kod ljudi. Nekoliko kliničkih ispitivanja i sustavnih pregleda sugeriraju da imunobiotici mogu biti učinkoviti u poboljšanju otpornosti djece, odraslih, pa čak i starijih osoba na respiratorne infekcije kao što su primjerice prehlada i simptomi slični gripi.
Varijacije u crijevnoj mikrobioti mogu utjecati na odgovore respiratornih epitelnih stanica protiv napada respiratornog virusa, utječući na urođeni imunološki odgovor i naknadni adaptivni imunitet. Štoviše, odabir specifičnih bakterijskih sojeva sa sposobnošću moduliranja imuniteta na udaljenim mjestima sluznice omogućio je stvaranje intervencija za jačanje antivirusne obrane dišnog sustava.
Sposobnost oralno primijenjenih korisnih mikroorganizama da različito moduliraju urođeni (nespecifičan) i stečeni (specifičan) imunološki odgovor u respiratornom traktu i sistemski, jasno ukazuju na potencijal imunobiotika da povoljno utječu na imunološki odgovor na respiratorne viruse.
IMUNOBIOTIČKA INTERVENCIJA – PREVENTIVNA ILI TERAPIJSKA STRATEGIJA?
Jedno od najvažnijih pitanja koje znanstvenici postavljaju u vezi s učinkovitošću imunobiotika u smanjenju infekcija je – mogu li se oni koristiti i kao preventivni i kao terapijski alat? Podaci kliničkih studija pokazali su da su imunobiotičke intervencije uglavnom učinkovite u prevenciji respiratornih infekcija, dok rijetko utječu na tijek infekcija nakon što je patogen započeo svoju replikaciju u domaćinu.
Imunobiotike treba smatrati strategijom jačanja respiratornog imunološkog sustava zdravih ljudi, a ne terapijskom opcijom kod pacijenata koji su već zaraženi virusom.
WEBINAR “Imunitet – prevencija” dr. Helena Šimurina, specijalist obiteljske medicine
Više od desetljeća istraživanja pokazuje kako su imunobiotički sojevi sposobni napraviti razliku u reakciji domaćina na respiratorne virusne infekcije. Međutim, postoje različiti rezultati u učinku imunobiotika na infekcije dišnih putova kod ljudi. Ta bi se činjenica mogla povezati s nekoliko čimbenika, uključujući specifični soj (identifikacija sojeva je imperativ!), oblike primjene i doze probiotičkih sojeva. Stoga, djelovanje imunobiotika na određenim virusima nije univerzalno, već određene bolesti zahtijevaju specifične probiotičke intervencije/kombinacije kako bi se postigle željene posljedice kod različitih dobnih populacija.
Dokazivanje sposobnosti korisnih mikroorganizama da pojačaju antivirusne čimbenike u respiratornom traktu, stimuliraju imunološki (Th1) odgovor, reguliraju aktivaciju upale i koagulaciju tijekom virusnih infekcija, pri tom smanjujući oštećenje tkiva i funkcionalno čuvajući pluća, pružaju solidnu znanstvenu osnovu za predlaganje imunobiotičkih intervencija kao profilakse virusnih i bakterijskih infekcija.
U SVEMIRU JE VIŠE VIRUSA, NEGO LI ZVIJEZDA
Laskava ideja da je čovjek vrhunac evolucije ne podnosi kritičko opažanje niti s biološkog, genetskog niti intelektualnog gledišta, što dovodi u pitanje njegovu dominantnu mudrost koja ga čini jedinstvenim, isključivim vrhovnim bićem.
Precjenjujemo li vlastitu inteligenciju i ulogu u svemiru? Što ako je virus vrhunac prirodne stvaralačke energije, dali je onda vrhunac umjetne – inteligentni virus?
Ironija umjetne inteligencije leži u tome koliko je ljudskoj moći potrebno za njezinu izgradnju. Iako virusi, kao i bakterije nemaju inteligenciju kao što je ljudska, oni mogu preživjeti ekstremno visoke temperature i živjeti duboko u Zemljinoj kori bez kisika ili sunčeve svjetlosti. Njihova je sposobnost prilagodbe zaista impresivna i iznenađujuća.
S evolucijskog gledišta nismo okruženi samo bakterijama, već smo u određenom smislu sastavljeni od njih. Polazeći od takvog stajališta, ljudsko je tijelo samo kolonija živih bića koje surađuju, a život općenito nije borba za opstanak najsposobnijih, već njihovo međusobno umrežavanje i širenje suradnje.
Kada se suoče sa zajedničkim problemom, vanjskom silom ili prijetnjom poput pandemije, dobro je poznata povijesna i psihološka činjenica da su ljudi sposobni za veliku suradnju, za jedinstvena altruistična djela te da očigledne velike razlike vide samo kao ograničenu iluziju. Drugim riječima, potencijal pozitivnih promjena počiva na tome da bi svijest o našem istinskom kozmičkom okruženju trebala dati značajan doprinos stvaranju boljeg planeta, preusmjeravanjem naše prirodne brige za opstanak pojedinca na krhkom malom planetu kao što je Zemlja.
Napisala:
Martina Vukelić, fitoterapeut